Tuesday, November 10, 2015

Kič naspram minimalizma, II deo

U kontekstu kiča kao forme u kojoj su prisutni narativnost i obilje, svake vrste, minimalizam kao da se neminovno nameće kao njegova suprotnost, usled skoro potpunog odsustva elemenata prisutnih u kiču, ali i u klasičnoj umetnosti. Ako nas kič asocira na hedonizam, minimalizam nas asocira na asketizam. Kič dalje možemo doživeti kao bučan, vulgaran, nametljiv, namenjen širokim narodnim masama, dok sa druge strane imamo mir i statičnost, kontemplativnost, otmenost i ekskluzivnost. Ovde se postavlja pitanje nije li minimalizam samo naličje jednog te istog fenomena kome pripada i kič, te da je razlika među njima samo pozicija na suprotnim stranama jedne te iste zamišljene linije? Ili među njima postoje i nekakve kvalitativne razlike? Sa aspekta istorijskih okolnosti u kojima su se pojavili, i kič i minimalizam svakako imaju svoju svrhu, misiju i opravdanost, posebno minimalizam. 
Kazimir Maljevič: Crni kvadrat
Nije mali broj ljudi, pa čak i među onima koji su ljubitelji umetnosti, koji postavljaju pitanje o smislu umetničkih dela poput "Crnog kvadrata" Kazimira Maljeviča, pa shodno tome nisu u stanju ni da uvide da je jedno takvo delo svojevremeno čak označilo prekretnicu u istoriji umetnosti i uticalo na dalji njen tok i razvoj, i to ne samo kada su u pitanju likovna i primenjena umetnost, već i u druge njene oblasti, poput arhitekture, filma, muzike, književnosti, itd.  Ovo delo je zapravo označilo bunt protiv dotadašnje umetnosti koja je prevashodno prikazivala i slavila religiozne i biblijske predstave i to prema tačno utvrđenim pravilima i standardima. Više desetina vekova unazad ovo je bila glavna tematika i konstanta, prisutna u umetničkim delima, a sa razvojem renesanse pa na dalje, pojavljuju se i predstave ljudi sa prikazima iz njihovog svakodnevnog života, dakle portreti, pejzaži, itd. Sa pojavom industrijske i naučno-tehnološke revolucije, koja je sa sobom pokrenula korenite promene u svim sferama života, pojavila se i potreba umetnika da idu u korak sa vremenom ili čak ispred njega i da se shodno tome, posluže i drugačijim umetničkim izrazom. Tu je o potreba za uvođenjem novina i za raskidom sa starim, utvrđenim pravilima. U tom kontekstu, "Crni kvadrat" je zaista, za ono vreme, bio šokantan i revolucionaran. Bila je potrebna hrabrost, ludost, pa čak i drskost napraviti tako nešto. Sa potpunim odustvom SVEGA: forme, boje, svetlosti, itd.,  "Crni kvadrat" je simbolično, ako ne obezvredio, ono svakako doveo u pitanje dotadašnja pravila koja su važila u umetnosti. On je uzdrmao i strukture koje su bili naručioci umetničkih dela, jer je i onda, kao i sada, umetnost bila jedna vrsta medijske komunikacije kojom su se promovisale ili ignorisale određene društvene vrednosti ili pojave. 
Kazimir Maljevič: Crni krst
"Crni kvadrat" je  tako trasirao put modernoj umetnosti koja više nije bila samo sredstvo u službi estetike i povlašćenih društvenih struktura, već se nametnula kao forma kojom se mogu kritikovati određene društvene pojave, pojedinci, strukture, itd. Niko više nije bio nedodirljiv. Što je još značajnije, ovo je bila i prekretnica u smislu kome je umetnost namenjena i kome se obraća. Ovim je napravljen iskorak iz njene ekskluzivnosti  i okretanje ka široj publici. Naći se u pravom trenutku na pravom mestu i ukazati na to o kakvom se trenutku i kakvom mestu radi, je možda jedna od odlika genijalnosti. Kazimir Maljevič je sa ovakvom idejom istupio prvi, sva druga dela proistekla iz ove njegove ideje nose sa sobom samo slab odjek genijalnosti orginalnog autora. 
Kazimir Maljevič: Belo na belom
Postavlja se pitanje smisla minimalizma u vremenu gde su već sve ideje odavno iscrpljene i gde nema mnogo elemenata da se one transponuju na drugacije načine, obzirom na samu definiciju minimalizma. Međutim, u današnjem vremenu sa obiljem informacija kojima smo bombardovani sa svih strana i kojima su naša čula toliko prenadražena da imamo utisak ubrzanja tog istog vremena, neminovno se javlja potreba za svedenijim sadržajem, kao kontratežom koja nam dočarava utisak mira i kontemplacije.  
Kazimir Maljevič: Crni krug
Minimalizam kao i kič imaju svoje prednosti i mane. Zajednička "mana" im je, što se stiče utisak da se njima može baviti bilo ko, bez ikakvog prethodnog znanja ili čak i bez ikakvog talenta. Recimo, Pikaso je imao sav kredibilitet da eksperimentiše sa bilo kakvim umetničkim formama, jer se prethodno dokazao kao izvanredan slikar i crtač. Međutim, minimalizam je otvorio i put tzv. wannabe umetnicima, materijalno i društveno potentnim, koji su nedostatak stvarnog talenta zamenili jednom drugom vrstom talenta, onim za privlačenjem pažnje, te uz njihova "umetnička dela" ide i paket marketinga, kada se verbalnim sadržajima i radom na ličnom imidžu, pojašnjava ili nadomešćuje ono što nedostaje u njihovom radu. Autentično umetničko delo bi trebalo da govori samo za sebe, ne trebaju mu dodatna pojašnjenja. Ponekad je potrebno biti dobar poznavalac istorije umetnosti kako bi se prepoznala izveštačenost i pretencioznost koje stoje iza ovakvih dela, a nekad je jednostavno potrebno uključiti svoj instinkt i čula i osetiti delo. Ili ga ne osetiti. To samo po sebi  pomaže da se razazna šta je šta. 
Source:nedhardy.com
Photo by Carsten Recksik
Source: www.vice.com
Prednost kiča je u njegovoj kompleksnosti i eklekticizmu, tj. slobodnom kombinovanju likovnih elemenata, kao i slobodnoj interpretaciji onoga što se njime želi predstaviti. Zbog svoje slojevitosti teže ga je kopirati. Nasuprot tome minimalizam je veoma lako kopirati, te je upravo zbog toga mnogim umetnicima manje privlačan. Takođe, u njemu nema mnogo izazova, kao ni uzbuđenja i nepredvidivosti. On je gotovo matematički tačan, u stvaralačkom procesu ne može se desiti ništa neočekivano, ništa što će nas odvesti u nekom možda potpuno drugom pravcu od onog koji smo inicijalno imali u vidu, te je time lišen avanture. Pod pretpostavkom da je stvaralački proces sam po sebi avantura koja nas uvodi u svet mašte i snova, u kome je sve moguće pa i ono što je nemoguće, minimalizam, koji je lišen toga, neodoljivo podseća na dijetalnu hranu, bez začina, samim tim i mirisa i ukusa, nasuprot  kompleksnijim formama, koje nisu neophodno kič, a koje u ovom kontekstu možemo uporediti sa Mediteranskom kuhinjom prepunom neočekivanih ukusa, mirisa i boja. 

Minimalizam u dizajnu nakita

Kao neko ko se bavi izradom nakita morala sam da napravim poseban osvrt na ovu temu. Iz ove analize izuzimam industrijski i serijski rađen nakit. Sve je veći broj ljudi koji se okreće ručnoj izradi nakita od bakarne i mesingane žice. Bakar i mesing su jeftini materijali, odnosno materijali koji nemaju vrednost poput zlata i srebra. Njima se ova vrednost koja nedostaje mora nadomestiti na neki drugi način. Obično je to kompleksan i zahtevan dizajn, dugi sati rada i obilje sitnih, staklenih perlica kojima se, eventualno, dodatno dekorišu predmeti izrađeni na ovaj način. Izuzetak mogu predstavljati delovi nakita od deblje bakarne ili mesingane žice, gde je opravdana upotreba minimalističkog dizajna i gde se akcenat stavlja na zanimljive teksture, kao i na izbor perli koje su ili same unikati i ručno rađene ili su napravljene od dragog i poludragog kamenja. Sa druge strane zlato i srebro su već sami po sebi dovoljno plemeniti i lepi, te im nije potrebno previše dodatnog ukrašavanja. Čak ni u vidu dragog ili poludragog kamenja, dovoljno je oblikovati i ispolirati sam metal. Jedna do nekoliko perli ili kamenčića, ali onih vrednih :), takođe završavaju posao. Već sve preko toga opet dovodi do opasnosti da se odluta u kič.

***Slede slike sa primerima jednog od, meni, najlepšeg nakita od srebra i zlata minimalističkog dizajna*** 
Posebno nezahvalna je ručna izrada bižuterije. Sama po sebi bižuterija predsavlja jeftinu zamenu za ručno rađen umetnički nakit ili nakit od zlata i srebra ( i industrijski i onaj ručno rađen) i namenjena je masovnoj, industrijskoj proizvodnji. Bižuterija se sklapa od već gotovih, fabrički izrađenih elemenata. Sklapanje se obično vrši u fabrikama, mašinski, ili se za to angažuje jeftina radna snaga iz zemalja Trećeg sveta, kada se fabrički izrađeni elementi ručno sklapaju. Nije mali broj žena koje su izabrale da se bave izradom bižuterije kao dodatnim, ili čak glavnim izvorom prihoda, koje se žale što im se nakit upoređuje sa onim koji je dostupan u tržnim centrima poput kineskog...sa zamerkom da je mnogo skuplji, nakon čega one uvređeno preporučuju "neukim" kupcima da slobodno idu tamo i pazare jeftinu kinesku robu, a zatim na svojim Facebook stranama i profilima apeluju da se podrži kupovina "handmade" proizvoda, nakon čega sledi pojašnjenje da se njihov nakit razlikuje od kineskog po tome što je on ručno sklapan, sklapan sa ljubavlju itd. To, na žalost, nije dovoljno. Veliki broj tih istih žena pristupa toj istoj izradi bižuterije koja se svodi na puko nizanje raznobojnih perlica. 
Billy Boy & Lala: Lip Necklace
Nije nemoguće napraviti autentično umetničko delo čak i od već gotovih i prefabrikovanih delova nakita. Ako je minimalizam u izradi bižuterije potpuno besmislen, kič pristup može imati više smisla jer je veća verovatnoća da se u procesu izrade dođe do nečega što je autentično i jedinstveno. A i bižuterija može to da podnese :). 

No comments: